Riznica igara

Predgovor
 
Kako možete koristiti Riznicu igara
 
Riznica koja je pred Vama služi kao podsticaj da deci i njihovim porodicama pomognete da kvalitetno provedu zajedničko vreme i ponudite im različite predloge igara koje mogu igrati u kućnoj izolaciji.
U Riznici ćete videti Uvodni deo čija je funkcija višestruka. Podseća nas na određenje igre kroz njene ključne karakteristike i daje nam argumentaciju zašto je igra važna. Uvodni deo je i pokušaj da roditeljima predstavimo važnost igre, zbog toga preporučujemo da ovo kratko pojašnjenje o igri podelite sa roditeljima i uputite ih da ga pročitaju, pre nego što počnete sa izborom igara. Konačno, funkcija ovog teksta je u tome da mu se vratite i iznova razmislite o igri, o njenim potencijalima i karakteristikama kada budete pravili svoju Riznicu igara.
Vi kao vaspitač birate igre koje ćete predložiti iz Riznice koju Vam nudimo. Vi najbolje poznajete decu u Vašoj grupi, kao i njihove porodice, te im predložite igre za koje znate da će im se dopasti i u kojima će deca uživati zajedno sa roditeljima, braćom, sestrama i drugim članovima porodice. Time, odabirom igara iz ove prvobitne Riznice, započinjete da stvarate jedinstvenu Riznicu Vaše grupe.
Ukoliko žele, roditelji Vam mogu poslati fotografije, video zapise, komentare i utiske o iskustvima igara koje su isprobali kod kuće, kao i svoje predloge novih igara. Predloge razmenite u okviru Vaše grupe i uvrstite ih u vašu zajedničku Riznicu.
Stvarajući zajedničku Riznicu igara, stvarate jedinstvenu, zajedničku priču o poverenju, uzajamnoj podršci i snažnoj vezi dece, porodica i vaspitača u teškim vremenima kroz koja prolazimo. Zbog toga će svaka Riznica biti neponovljiva priča o proživljenom iskustvu.
 
Radujemo se novim, originalnim Riznicama!
 
Katedra za predškolsku pedagogiju sa studentima IV godine Pedagogije
Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
u saradnji sa Grupom za predškolsko vaspitanje i obrazovanje
Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja
 

Kliknite mišem da biste pročitali
 

Uloga porodice dok traje korona virus

Porodice su ovih dana u svojim domovima.  U većini njih, češće nego obično, vlada napetost i nelagoda. To je očekivano i normalno.
Porodice nisu u domovima zbog odmora ili po njihovom izboru, već zato što je to način da se kao zajednica izborimo sa situacijom koja je napeta, neizvesna, potencijalno bolna, izaziva strah i nelagodu i svakodnevnih niz pitanja na koja ne nalazimo odgovor.
Kako da, u ovim okolnostima, postignemo da deca istražuju, igraju se, budu smirena i radoznala, a da istovremeno odrasli uspeju da rade od kuće, imaju vreme za sebe, da srede i razreše svoje zabrinutosti, obave spremanje obroka i brigu o domaćinstvu, eventualno svojim roditeljima i slično?
Iako nam poruke stručnjaka ukazuju na to da je vreme za decu i sa decom, podjednako važno koliko i vreme za odrasle i obaveze odraslih, te da je „posao“ roditelja da nekako napravi dobar balans svima aktivnostima i osećanjima u domu i u porodici – to zaista jeste izazov.
Uobičajeno porodično funkcionisanje se menja i to je ogroman stres za celu porodicu. Uz stres vezan za neizvesnost, zabrinutost oko oboljevanja i slično, odrasli u porodici, od kojih se očekuje da upravljaju porodičnim relacijama, bolje regulišu svoje emocije i imaju veštinu da provedu decu kroz različita, za njih nepoznata, neprijatna iskustva, mogu osećati veliki pritisak, nelagodu, tugu i strah, pa i smanjenih veština da urede porodični život i svakodnevno funkcionisanje. Zabrinute, razdražljive roditelje, deca opažaju kao neprisutne, i njihov osećaj sigurnosti biva poljuljan. To dodatno podiže stres kod dece, a ona osećaj brige mogu da pokažu na najrazličitije načine – povlačenjem, ćutljivošću, razdražljivošću, nemogućnošću organizacije aktivnosti, brzim promenama aktivnosti, nemogućnošću da zadrže pažnju, plačljivošću, regresijom (vraćanje na funkcionisanje karakteristično za mlađi uzrast) i slično. Ovakvo ponašanje dece dodatno frustrira roditelje i traži dodatne snage da bi se detetu imenovala osećanja, pomoglo da ih reguliše i da bi se deca umirila. Krug brige, straha u porodici ume da bude veoma snažan i trajan i odrasli često osećaju da je odgovornost na njima prevelika i da su nemoćni.
Porodica ipak ima moć da doprinese tome da se svi članovi osećaju bolje. Cilj nam je da deca budu zauzeta i opuštena u igri i učenju, a istovremeno da roditelji obave za njih važne stvari (spremanje obroka, briga o sebi i svom mentalnom zdravlju, rad od kuće..)i nađu vreme i kapacitete za zajedničko kvalitetno porodično vreme.  Ključni korak u dostizanju ovog cilja je – pravljenje nove porodične rutine. Iako izgleda jednostavno, to je zapravo zadatak i treba da uključuje sve članove porodice, sve njihove želje, potrebe i obaveze, te da se oslanja na veštinu da se i najmlađi članovi uključe u donošenje odluka o aktivnostima u porodici.
Predvidiva rutina podrazumeva okvir u kom će se porodica kretati – vreme koje će članovi izdvajati za različite obaveze i potrebe, vreme i aktivnosti koje će biti zajedničke. 
Predvidivost – unapred dogovoren tok aktivnosti, sled događaja, dostupnost odraslih – doprinose da deca imaju doživljaj da je situacija poznata, jasna, da odrasli njome vladaju i da su sigurni.
Porodični sastanak podrazumeva učešće svih članova porodice, bez obzira na uzrast, te mogućnost da se jasno izraze osećanja, želje, obaveze, namere i na osnovu njih napravi dogovor o tome kako će se provesti vreme tokom narednog dana.  Jednom donet dogovor može da se menja na porodičnim sastancima i prilagođava novim željama, obavezama, ili u skladu sa osećanjima članova porodice. Nekima će biti potrebno u početku više zajedničkog vremena, nekima više vremena za sebe i obaveze. Na porodičnom sastanku važno je da se iskaže i imenuje šta svako oseća, brine, misli, želi, šta se pita, koje obaveze ima i slično.
Nastojte da iskoristite maksimalno uobičajene aktivnosti u porodici – poput jutarnjih aktivnosti – oblačenje, doručak, raspremanje kreveta, ili večernjih aktivnosti. Ovo su odlične prilike da se detetu da autonomija (dete npr bira koje vežbe, koje odelo će obući), podsticaj na samostalnost (dete samostalno napravi krevet – vi ne popravljate), da se pruži pohvala za samostalnost, pokazanu veštinu i slično, ali i prilika da dete učestvuje i doprinese aktivnostima u porodici.  Jednako tako – ovo su prilike za bogatu razmenu – i razgovor, i nežnost – među odraslima i decom.
Uvek dozvolite deci vreme kojim sami treba da upravljaju, a koje mogu provesti u igri, crtanju, pravljenju nečeg, listanju knjiga i slično. Da biste im pomogli, možete tokom rutina da razgovarate o tome koje su sve aktivnosti dostupne i šta u njima dete može da radi. Pažnja deteta traje određeno vreme – dozvolite detetu pauzu od samostalnih aktivnosti, tako što ćete ga pozvati na užinu, sok, čaj – i tada porazgovarati sa njim o tome šta radi, ili o nekim sasvim drugim temama.
Uvek ostavite vreme u kom ćete i vi učestvovati u istraživanju i učenju dece. To mogu da budu namerne situacije učenja (rešavate rebuse, zagonetke, učite slova i sl), ali i prirodni „eksperimenti“ i prirodan tok saznavanja – kada dete postavi neko pitanje – bavite se ne samo odgovorom, nego načinom kako do odogovra može doći. Učite ga da istražuje i saznaje i vodite ga kroz taj put – pokažite mu kako se koristi enciklopedija, internet, kako se o tom pitanju govori u pričama, kako se koriste znanja drugih ljudi koje može da pozove i slično.
Uvek ostavite i vreme za porodicu. Neka se dan završi nekom kratkom zajedničkom aktivnošću – pogledajte zajedno neku predstavu za decu, uživajte u muzici, priči, društvenoj igri ili slaganju puzzli.
Neka se dan završi nežnošću i zaokruživanjem – ponavljanjem stvari koje su bile dobre, u kojima ste uživali – razmenite kako ste se osećali, šta vam je bilo važno, šta želite sutra.
Za dete je važno da učestvuje u kreiranju porodične rutine i u uobičajenim aktivnostima porodice – priprema obroka, postavljanje i rasklanjanje stola, raspremanju veša i slično. Ove aktivnosti bogate su prilikama za učenje. One se oslanjaju na veštinu roditelja da vide i čuju inicijative – pitanja i i interesovanja deteta, i podrže ih kroz razgovor ili zajedničke aktivnosti, kao i da doživljaj sigurnosti, pripadanja, nove veštine i samopouzdanje deteta grade podržavajući njegovo učešće i dajući mu priliku da nešto radi, da se pita, da zaključuje, da doprinosi i donosi odluke o stvarima koje se njega tiču.
 

Pesme

čita: autor Sunčica Vuković
 
Kada kreneš ti u školu
Majka
Mali heroji
Pesma za predškolce
Porodica
Snežni Novi Sad
Šumski div
Tate vole…
U ogledalu

Priče

čita: Sunčica Vuković
 
Marko Kampanela: "Zekolino – Tako me boli"
Marko Kampanela: "Zekolino – Tako sam usamljen"
Genodi Ciferov: "Veliki-mali"
Sunčica Vuković: "Medved sa Fruške gore" – prema istinitom dogadjaju.

Šta je blog?

Najčešće blog predstavlja lični dnevnik na Internetu dostupan svima. Međutim blog je i mnogo više. Najiscrpniji (dostupan) izvor po ovom pitanju je besplatna e-knjiga koju možete naći na sledećoj Internet adresi: http://www.draganvaragic.com/blog-osnove/ (pokrenite kasnije, pročitajte prvih 10-ak strana i slobodno pitajte administratora bloga sve što vam nije jasno).
Potražite i druge tekstove o kreiranju bloga na Internetu.
Blog na kojem se upravo nalazite trebalo bi da posluži pre svega kao vid obuke za korišćenje Internet mogućnosti sa ciljem jačanja i unapređivanja digitalnih kompetencija vaspitača.
Ova aktivnost takodje teži da bude način da vaspitači na nov i zanimljiv način steknu nova znanja, ali i da ih prezentuju drugima, a da se u izvesnoj meri kroz komentare tekstova (članaka) izvrši eventualna korekcija napisanog ili stečena znanja još više prošire navodjenjem novih činjenica i/ili izvora.
Postoje dva načina da pripremljeni sadržaj (primer dobre prakse) publikujete:
 
  1. Tekst, slike i eventualno video materijale pošaljite na adresu administratora bloga
  2. ili samostalan rad kroz:
– Postupak registracije i prijavljivanja;
– Obuku i izradu prvih tekstova (članaka);
– Osamostaljivanje i produkciju članaka.
 
Srećno!

 

Kako odabrati temu?

Prva i veoma važna stvar da bi Vaš prilog zadržao čitaoce je adekvatan odabir teme. U našem slučaju važno je da tema bude adekvatna konceptu obrazovnog/vaspitnog bloga, kakav ovde pokušavamo da napravimo. Svakako i ovde je neophodno zadržati čitaoce (vaspitače) i pružiti im nove i zanimljive informacije koje će im pomoći u pripremi vaspitno – obrazovnih aktivnosti, učenju i uopšteno rečeno – sticanju novih znanja i proširivanju postojećih.
Naslov samog bloga je „Primeri dobre prakse“, što se jednim delom odnosi i na primenu Internet tehnologije, ali bi bilo veoma dobro kada bi vaše teme bile „originalne“, tačnije kada bi pružile neki novi, zanimljiv i originalan pristup izučavanju i prezentaciji informacija koje deluju „poznato“. Podsetiću vas da to mogu biti primeri koji potkrepljuju znanja koja su deo Vaše prakse, ali i rezultati proučavanja teorije. Ako npr. posmatrate muzičke aktivnosti, možete se baviti dečijim pesmama, ali i njihovim rokenrol obradama. U oblasti fizičkog vaspitanja možete se baviti akcijama koje pokreću raznorodna udruženja sa ciljem da se deca „pokrenu“. Ako je u pitanju strani (npr. engleski) jezik, tema mogu biti novi „kompjuterski“ izrazi koje deca prihvataju kroz igrice ili uopšte upotrebu računara. Vezano za kompjutere, tu je i likovno obrazovanje, onosno, programi koji omogućuju likovno izražavanje dece. Potrebno je upotrebiti u izvesnoj meri i maštu, kako biste došli do pogodne teme koju možete uspešno obraditi.
Konačno, potrudite se da tema bude dovoljno „široka“, kako bi imali o čemu da pišete.

Registracija – dostava priloga

Ovaj blog može da čita svako.
Da biste nešto napisali ili komentarisali neophodno je da budete registrovani.
Registracija je moguća putem mejl adrese admin@uskolavrsac.edu.rs, kada je neophodno dostaviti ime, prezime, (naziv ustanove u kojoj ste angažovani), korisničko ime (po sopstvenom izboru npr. imeprezime99 – slično kao kada kreirate mejl adresu, a možete koristiti i svoju mejl adresu). Nakon toga administrator će Vam dostaviti odgovarajuću lozinku/password.

Ako želite SAMO da dostavite materijal za objavljivanje, nije neophodno da budete prijavljeni, tada nije neophodno da dostavite/kreirate korisničko ime već samo materijal u Word dokumentu, eventualno slike/fotografije zasebno i/ili putem linka ka video materijalu (slanje video/i svakog drugog obimnijeg materijala možete izvršiti i putem npr. WeTransfer servisa). Administrator bloga će urediti i publikovati Vaš sadržaj uz eventualne konsultacije.

Ako želite da SAMOSTALNO postavite materijal na blog (prethodno ste se, kako je objašnjeno, prijavili/registrovali i dobili ste odgovarajuću lozinku/password), potrebno je da u meniju pokrenete stavku ПРИЈАВА. Pojaviće vam se stranica za prijavu gde treba upisati – Korisničko ime i Lozinku.

VAŽNO: Kako vam je lozinka dodeljena (od strane administratora sajta) preporuka je da je odmah promenite kako biste bili zaštićeni od neovlašćenog pristupa. (Ako ne koristite sopstveni računar NIKADA nemojte obeležavati polje „Запамти ме“).

Promena lozinke: Nakon prijave u desnom uglu prvog reda pojavila se linija u kojoj je tekst „Здраво, Ваше корисничко име“, postavite kursor (miša) na to polje i kliknite na „Уреди мој профил“. Na novom ekranu možete menjati više parametara, ali je najbolje da ništa ne menjate (eventualno ako su greškom administratora pogrešno upisani vaši lični podaci, izmenite ih). U dnu strane kliknite kod „Нова лозинка“ na „Направи лозинку“ sačuvajte na sigurnom mestu novu lozinku i promenu potvrdite klikom na dugme „Ажурирај профил“.

Sada ponovo u desnom uglu prvog reda kliknite na „Одјава“ i ponovo se, kao u gore opisanom postupku, prijavite sa novom lozinkom. Ako postoji problem obratite se na mejl adresu admin@uskolavrsac.edu.rs.

Kako (na)pisati članak – I deo

Prvo: predložio bih vam da posetite Internet adresu http://www.blog.rs/, to je mesto slobodno da svako kreira i piše svoj blog. Ovde možete videti koliko je različitih tema moguće razmatrati na blogu, kakvi su prateći sadržaji, kako se koriste linkovi, kako su poznate priče ispričane na drugi (manje ili više originalan) način, kako se privlači pažnja čitalaca…

Drugo: posetite (ako već niste) Vikipediju, posebno obratite pažnju kako je gotovo svaka rečenica povezana (linkovana) sa drugim pojmovima npr: „Pedagogija je poput drugih društvenih nauka, a možda i više od njih, prolazila kroz sve etape društvenog razvitka buržoazije.“ Ne treba preterivati, ali treba koristiti povezivanje (što će biti objašnjeno u narednom članku) sa izvorima informacija.

A sada, kliknite na meniju (prva linija, druga stavka – obavezno je da ste prijavljeni) „+ Ново – Чланак„.

U prostoru gde se nalazi kursor piše (bledim slovima) „Додај наслов…„, pa tako i učinite (Preporuka: neka naslovi budu kratki 3 – 5 reči).
Ispod niza ikonica (što će vas podsetiti na Word) nalazi se prostor za ispisivanje teksta – korišćenju ovog prostora biće posvećen poseban članak.
Ispod ovog dela je „Одломак“ – pokušajte u jednoj, maksimalno dve rečenice, da opišete o čemu se radi u vašem članku (kao podnaslov u novinskim člancima). Ako ovo polje nije vidljivo u „Подешавање екрана“ označite „Одломак“ kako bi postao vidljiv.

Desna kolona:

Сачувај нацрт“ – možete pisati svoj tekst, ali ga ne morate završiti, sačuvajte ga, pa kasnije nastavite.
Категорије“ – standardno će biti dodeljena kategorija „Прилози“, tako da ništa ne treba menjati/obeležavati.

Преглед“ – pogledajte kako vaš članak izgleda (tj. kako će izgledati po objavljivanju).
Предај на преглед“ – malo nezgrapno nakon prethodnog objašnjenja, bolje bi možda bilo „Предај на одобрење/објаву“, pošto se klikom na ovo dugme vaš članak dostavlja administratoru, kako bi on dozvolio njegovo objavljivanje. (Na ovo dugme treba kliknuti, kada ste sigurni da je članak gotov i spreman za objavljivanje.)

Ознаке чланка“  – tzv. tagovi – ključne reči, su reči koje se najčešće nalaze u vašem članku i koje opet u izvesnoj meri mogu biti informacija o tome „o čemu se radi“ tj. da li nastaviti čitanje, a koriste se i za pretraživanje.

U levoj koloni se nalazi dugme „Чланци“, gde možete dobiti spisak svih članaka, kako biste ih eventualno ispravili, nastavili pisanje (nacrt) ili započeli novi.

Kako (na)pisati članak – II deo

Kada je u pitanju pisanje teksta primetićete da su ikonice iznad „belog papira“ veoma slične (ili iste) kao u programu Word, tako da njihova upotreba ne bi trebalo da Vam je strana. Kada prislonite kursor miša pojavljuje vam se i kratko objašnjenje, što takodje olakšava upotrebu. Ako, ipak, bude bilo nedoumica, kontaktirajte administratora bloga.

Ono što je novo i na šta ću posebno obratiti pažnju je opcija za ubacivanje „sadržaja“ – slike, zvučni i video zapisi ili datoteka npr. u PDF ili ZIP formatu. Pažnju ću posvetiti i umetanju veza tzv. linkova u tekst.

Kliknite na dugme „Додај садржај“, zatim na „Одабери датотеке“ i izaberite sliku ili slike (sa vašeg računara) koje želite da dodate u vaš tekst ili ih samo „prevucite“ u otvoreni prozor. Sačekajte da se slika prebaci u bazu sajta (mesto gde se smeštaju svi sadržaji koje napišete ili „aploudujete“ – upload). Kada je ovo gotovo (trudite se da slike ne budu velike, u visokoj rezoluciji…) odaberite dugme „Уметни у чланак“ (ako želite probajte i ostala podešavanja –podebljano, iskošeno, poravnanje levo, desno…).
Kada želite da postavite link – vezu ka drugim sadržajima na istom ili drugom sajtu, koristite dugme „Уметни/уреди везу“. Prvi korak je da napišete i obeležite (selektujete) odredjenu reč i odaberete ikonicu .

Ispod selektovanog teksta („Reč“) pojaviće se prozor i tada u upišite adresu izvora (npr: http://www.uvv.rs) tako što je prepišete ili kopirate iz adresne linije vašeg Internet brauzera (browser) – Mozila Firefox, Internet Explorer…
Ako pokrenete ikonicu možete podesiti da se link „Отвори у новом језичку“ što je preporučljivo, ali ne i obavezno. Odaberite  kako biste sačuvali link. Ako imate problema obratite se administratoru bloga, ili potražite uputstva i odgovore na internetu (npr: https://www.srce.unizg.hr/files/srce/docs/edu/osnovni-tecajevi/c700_polaznik.pdf – 87 strana).